Odluka pade, Maja i ja put pod noge pravac Šipovo. Slava je zar ne, mora se poći.
Razmišljam danima da li poći u Šipovo. Govorim sebi : “Tanja me je zvala, ne mogu sad ne otići na slavu ali opet dug je to put od 140km.” Premišljam se hoću-neću ali radoznalost u meni prevagne i ja tako pođoh prvac Šipovo. Dođem do Banja Luke a od Banjaluke sa Majom do Šipova. Put krivudav a kanjon pored nas. Maja mirno sjedi a ja pored prozora gledam u ljepotu Vrbasa , stijena i prirode. Razmišljam kako je narodu ovdje po zimi kad cesta poledi, boje li se voziti po uskim cestama i kanjonu odmah pored.

Poslije duge vožnje napoko stigosmo na svoje odredište . Pred nama se promoli kuća ruze boje a pred kućom naša Tanja. Razmišljam onako u sebi “hoćemo li se svidjeti Tajinim ukućanima “(mi ovako malo luckasti i šaljivi a oni ozbiljni porodični ljudi)? Na vratima dočeka nas Tanjin brat Vlade fin i kulturan momak a u dnevnoj sobi njihovi roditelji. Pozdravih se i čestitah slavu domaćinima odmah primjetih toplu kućnu atmosferu svi nekako mili i dragi priznajem nisam to očekivala u toj mjeri. 
Ubrzo krenuše i meni do tada čudni slavski običaji, čitanje slavarice , pijenje tri puta slavske rakije , koljivo i lomljenje pogače. Nazdravljemo jedni drugima meni se već poslije druge rakije počinje malo mantati i razmišljam onako u sebi “ovaj narod baš može popiti”. Sjedosmo svi na svoja mjesta a Tanja i njena majka počeše postavljati slavski ručak sve po redu: grah, riblja čorba,razne salate,krompir, sarma,riba , pite i kolači.


Prođe i večera a mi se raspričali, smijeha na pretek , piju se rakija i gemišt. Razmišljam onako dok mi Tanja puni novu čašu gemišta koliko njeni roditelji iskazuju poštovanja prema Maji i meni što smo prešle tako dug put zarad njihove slave. A možda ni ne slute da njihovu kćerku Tanju smatram sestrom.

U Šipovu smo ostale još dva dana, iz doma Kostića nosim sve najljepše uspomene i radosna sam što imam tako divne prijatelje.
Veliki pozdrav vaša Duška
Lajkaj ovo:
Lajk Učitavanje...